petak, 24. siječnja 2020.
Predgovor izložbe "Garden" (Prirodoslovni muzej Split, 30. siječnja - 30. rujna 2020.)
„Cjelina nadilazi puki zbroj svojih dijelova. U tom plesu svaki organizam ima svoju ulogu…“ (Coetzee, 2004:61)
Pomodnost bioetičkih i ekoloških tema u smjeru promoviranja koncepta održivog razvoja, priča je reciklirana desetljećima. Primjerice, 1978. godine donesena je Univerzalna deklaracija o pravima životinja, a 1982. godine na skupu UN-a istaknuta je potreba uvažavanja „prava prirode“ (Cifrić, 2000:110).
Čovjek je dio prirode, priroda je dio circulus vitalisa, stoga se „odgovornost za cjelokupnu prirodu može samo antropocentrički utemeljiti, jer se radi o čovjeku kao osobi koja ima svoje izvorno dostojanstvo i moral.“
(Cifrić, 2000:195)
Unatoč tome, suvremeno društvo ignorira činjenično stanje: objektivizirajući prirodu napreduje u (samo)destrukciji. Zajednica međuzavisnih bića, prema nekima i „golemi živi organizam“ (Visković, 2009:24), opstanak čovjeka u biosferi dovodi u neposrednu vezu s odnosom čovjek – priroda i čovjek – životinja. Jean-Jacques Rousseau naglašava kako je čovjekova povijest u prirodi, onoj koja „nikada ne laže“ (Cifrić, 2000:177).
„Možemo kazati da je porijeklo ranjivosti prirode u samom čovjeku, u njegovu moralu. Zato opravdano i nedvosmisleno Papa Ivan Pavao II. ukazuje na to da je ekološka kriza ponajprije kriza morala i zbiljski prezir spram čovjeka.“ (Novalić, 2003:67)
„Tko od nas zna, kakvo značenje ima bilo koje živo biće po sebi i u kozmosu? Etika poštovanja života jest za općenitost proširena etika ljubavi.“ (Schweitzer u: Novalić, 2003:75)
"Dakle, je li dobro to što smo učinili i što činimo kao pojedinci i kao kultura?“ (Cifrić, 2000:198)
Okoliš i kultura, od čovjeka oblikovane kategorije, uokviruju njegovu potragu za samim sobom. Iako je Bog Adamu povjerio prirodu, „potreba je počela poticati čovjeka da odbaci antropocentrizam i filozofske ideje koje su dominirale tisuće godina.“ (Marjanić i Zaradija Kiš, 2012:990)
Formula globalne koegzistencije organizama u vremenu i prostoru cijelog svijeta… u svrhu dostojanstvenog opstanka.
Trideset slika i crteža u Prirodoslovnom muzeju grada Splita pokušaj su doprinosa ideji o životinjama kao sustvorenjima, poimanju organizma kao teksta i osvještavanju povezanosti naše unutarnje i vanjske prirode. Radovi su utemeljeni na fotografijama snimljenim proteklih godina u vrtu moje rodne kuće u Bilicama.
Potragu postmodernog čovjeka za „novim kulturnim identitetom s prirodom“ (Novalić, 2003:125) neki bi ocijenili sizifovskom. Motivima krušaka, jabuka, skarabeja (kotrljana) i ostalih sustvorenja u Vrtu, naslućuje se kako „najsitniji detalji posjeduju ogromna značenja: ne postoji mogućnost bijega iz 'ukupne slike'.“ (Myerson, 2002:58)
„Kotrljan posjeduje nevještu vještinu, (naizgled) nesavršeno savršenstvo… Ono što on pravi, jest kugla zemaljska, za neku novu Adu i Evama, što je premetaljka od Adama i Eva.“ (Cambi i Visković, 1998:19-20)
„Mijenjajući se, nikad nismo isti, a opet, identični smo sebi: naša iskustva na putu nižu se poput perli u ogrlici.“ (Marjanić i Zaradija Kiš, 2012:609)
Literatura:
Coetzee, J. M. (2004). Život životinja. Zagreb: AGM.
Cifrić, I. (2000). Bioetika i ekologija: bioetičke i ekološke teme u sociološkoj perspektivi. Zagreb: Grafomark.
Visković, N. (2009). Kulturna zoologija: što je životinja čovjeku i čovjek životinja. Zagreb: Naklada jesenski i Turk,
Novalić, F. (2003). Rasipanje budućnosti: kritika mita napretka i cinizma rasipanja. Zagreb: Alinea.
Myerson, G. (2002). Ekologija i kraj postmoderne. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Cambi N. i Visković N. (ur.) (1998). Kulturna animalistika: zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29. rujna 1997. godine u Splitu. Split: Književni krug.
Marjanić S. i Zaradija Kiš A. (ur.) (2012). Književna životinja. Kulturni bestijarij II. dio. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska sveučilišna naklada.
Pomodnost bioetičkih i ekoloških tema u smjeru promoviranja koncepta održivog razvoja, priča je reciklirana desetljećima. Primjerice, 1978. godine donesena je Univerzalna deklaracija o pravima životinja, a 1982. godine na skupu UN-a istaknuta je potreba uvažavanja „prava prirode“ (Cifrić, 2000:110).
Čovjek je dio prirode, priroda je dio circulus vitalisa, stoga se „odgovornost za cjelokupnu prirodu može samo antropocentrički utemeljiti, jer se radi o čovjeku kao osobi koja ima svoje izvorno dostojanstvo i moral.“
(Cifrić, 2000:195)
Unatoč tome, suvremeno društvo ignorira činjenično stanje: objektivizirajući prirodu napreduje u (samo)destrukciji. Zajednica međuzavisnih bića, prema nekima i „golemi živi organizam“ (Visković, 2009:24), opstanak čovjeka u biosferi dovodi u neposrednu vezu s odnosom čovjek – priroda i čovjek – životinja. Jean-Jacques Rousseau naglašava kako je čovjekova povijest u prirodi, onoj koja „nikada ne laže“ (Cifrić, 2000:177).
„Možemo kazati da je porijeklo ranjivosti prirode u samom čovjeku, u njegovu moralu. Zato opravdano i nedvosmisleno Papa Ivan Pavao II. ukazuje na to da je ekološka kriza ponajprije kriza morala i zbiljski prezir spram čovjeka.“ (Novalić, 2003:67)
„Tko od nas zna, kakvo značenje ima bilo koje živo biće po sebi i u kozmosu? Etika poštovanja života jest za općenitost proširena etika ljubavi.“ (Schweitzer u: Novalić, 2003:75)
"Dakle, je li dobro to što smo učinili i što činimo kao pojedinci i kao kultura?“ (Cifrić, 2000:198)
Okoliš i kultura, od čovjeka oblikovane kategorije, uokviruju njegovu potragu za samim sobom. Iako je Bog Adamu povjerio prirodu, „potreba je počela poticati čovjeka da odbaci antropocentrizam i filozofske ideje koje su dominirale tisuće godina.“ (Marjanić i Zaradija Kiš, 2012:990)
Formula globalne koegzistencije organizama u vremenu i prostoru cijelog svijeta… u svrhu dostojanstvenog opstanka.
Trideset slika i crteža u Prirodoslovnom muzeju grada Splita pokušaj su doprinosa ideji o životinjama kao sustvorenjima, poimanju organizma kao teksta i osvještavanju povezanosti naše unutarnje i vanjske prirode. Radovi su utemeljeni na fotografijama snimljenim proteklih godina u vrtu moje rodne kuće u Bilicama.
Potragu postmodernog čovjeka za „novim kulturnim identitetom s prirodom“ (Novalić, 2003:125) neki bi ocijenili sizifovskom. Motivima krušaka, jabuka, skarabeja (kotrljana) i ostalih sustvorenja u Vrtu, naslućuje se kako „najsitniji detalji posjeduju ogromna značenja: ne postoji mogućnost bijega iz 'ukupne slike'.“ (Myerson, 2002:58)
„Kotrljan posjeduje nevještu vještinu, (naizgled) nesavršeno savršenstvo… Ono što on pravi, jest kugla zemaljska, za neku novu Adu i Evama, što je premetaljka od Adama i Eva.“ (Cambi i Visković, 1998:19-20)
„Mijenjajući se, nikad nismo isti, a opet, identični smo sebi: naša iskustva na putu nižu se poput perli u ogrlici.“ (Marjanić i Zaradija Kiš, 2012:609)
Literatura:
Coetzee, J. M. (2004). Život životinja. Zagreb: AGM.
Cifrić, I. (2000). Bioetika i ekologija: bioetičke i ekološke teme u sociološkoj perspektivi. Zagreb: Grafomark.
Visković, N. (2009). Kulturna zoologija: što je životinja čovjeku i čovjek životinja. Zagreb: Naklada jesenski i Turk,
Novalić, F. (2003). Rasipanje budućnosti: kritika mita napretka i cinizma rasipanja. Zagreb: Alinea.
Myerson, G. (2002). Ekologija i kraj postmoderne. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Cambi N. i Visković N. (ur.) (1998). Kulturna animalistika: zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29. rujna 1997. godine u Splitu. Split: Književni krug.
Marjanić S. i Zaradija Kiš A. (ur.) (2012). Književna životinja. Kulturni bestijarij II. dio. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska sveučilišna naklada.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)