IN THE CITIES – EN VILLES U FRANCUSKOJ ALIJANSI U SPLITU (TRAVANJ – SVIBANJ 2019.)

Mjesto: Francuska alijansa Split (Alliance Francaise de Split), Marmontova 3

Vrijeme: 12.4.2019. - 9.5.2019.

Url: http://split.alliance-francaise.hr/

Izložbom "In the Cities - En Villes" Nevene Petre Piližota u Francuskoj alijansi

Split (Alliance Francaise de Split) iznova se opredmećuje vizualno mišljenje o

kulturi spektakla: tijelo i prostor slike u suvremeno doba manifestiraju se i kao

prividno konačno umjetničko djelo.

Predgovor izložbe 

Ako je društvo “mreža djelovanja subjekata” (Paić 2011:47), a tijelo “battleground”

(Barbara Kruger), onda je potencijal tišine vizualnog svijeta svakako narušen.

Kao faktor oblikovanja kulture, ljudsko ponašanje u igri privatnog i javnog, osobnog i

kolektivnog, manifestira se i kao prividno konačno umjetničko djelo. Upravo mogućnost

prekoračenja skučene individualnosti nazire se u djelu u kojem je “sabrana, stegnuta i

sputana najdublja pranapetost iz koje tek proizlazi i izbija ono što nazivamo ‘svijetom’. “

(Barbarić 2003: 95)

Uzorak prostora (tzv. cells), kao reprezentacija tkiva svemira, tek djelomično

opredmećuje fragmentiranost ljudskog roda. Prvotno zamišljena kao negacija prostora i

vremena, podloga cells uokviruje subjekte/objekte slika. Time tijelo (pre)ostaje kao

“mjesto slike” (Hans Belting), mjesto Endimionovog vječnog sna ili rotor prema onome

izvan i iznad samoga sebe.

“Doista, što se to dogodilo s prostorom i gdje se mi zapravo nalazimo?”

(Purgar 2006: 116)

Layeri značenja slike u suvremeno doba razlučuju djelo u svim njegovim

mogućnostima, iako se život definira kao “nepredstavljiv izvor predstave”.

(Paić 2011: 293)

Unatoč svemu, u postmodernom poretku društva i kulture ambicije Subjekta mogu biti

nevidljivo učiniti vidljivim, što je prema riječima Paula Klea “zadaća umjetnosti”. (Horvat

Pintarić 2001: 9)

Ona Kierkegaardova “trpnja za istinu” (Horvat Pintarić 2001: 68) možda se da najaviti

kroz transparentnost pojedinih likova nacrtanih na sliku. Sa Mattisseova gledišta “linija

je nositeljica života” (Horvat Pintarić 2001: 48). U akrobaciji plavih i žutih tonova slika,

meka plava kreda zarezuje u one okvire tijela-kao-mjesta; pronalazi se neka nova

putanja suočavanja, “nova dodatna dimenzija postojanja u vremenu”. (Sedlmayr 2005:

252)

Sasvim je drugo je li ovakav obrazac oksidiranja pojedinaca objektivno primjenjiv. Što je

objektivnost? Skup dominantnih subjektivnosti? Naposljetku, vizualno mišljenje o kulturi

spektakla nemoguće je tkati bez uploadanja na mrežu paradoksa.

“Proljeće dolazi iz modrog prostora.” (Parun 2010: 107)

Sloboda je...

“ideal, a ne navika... Ptici slobodnoj sloboda malo vrijedi ako nije našla sebi drugog cilja,

nego da bez prestanka premjerava prostor svoje slobode, umjesto da razmiče njegove

granice.” (Parun 1990: 127)

Nevena Petra Piližota

mag.iur., mag.art.

Literatura:

Paić, Žarko. 2011. Posthumano stanje: kraj čovjeka i mogućnosti druge povijesti.

Litteris. Zagreb.

Barbarić, Damir. 2003. Zagonetka umjetnosti. Demetra. Zagreb.

Purgar, Krešimir. 2006. Neobarokni subjekt. Meandarmedia. Zagreb.

Horvat Pintarić, Vesna. 2001. Svjedok u slici. Matica hrvatska. Zagreb.

Sedlmayr, Hans. 2005. Umjetnost i istina: o teoriji i metodi povijesti umjetnosti.

Scarabeus naklada. Zagreb.

Parun, Vesna. 2010. Ja koja imam nevinije ruke. Naklada Zoro/Profil. Zagreb.

Parun, Vesna. 1990. Nedovršeni mozaik. Mladost. Zagreb.