Predgovor izložbe "Otoci"

 

Trećina teritorija Republike Hrvatske dio je najveće svjetske mreže zaštićenih područja, ekološke mreže Natura 2000, stoga je uvijek izazov kristalizirati pažnju na pojedinačne otoke i/ili otočne skupine.

Nakon samostalne izložbe projekta „Otoci“ u Gradskom muzeju Drniš 2019. godine, isti je prepoznat od strane Ministarstva kulture i medija te Galerije Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Rezultat toga je ovogodišnji nastavak izložbenog projekta u prostorijama Galerije „Zvonimir“. Tako su svaka izložena slika (prema riječima Delacroixa „svečanost za oči“) ili crtež mikropripovijesti o mom istraživanju hrvatskog mitskog pejzaža; realistično se (ponovno) susreće sa apstraktnim.

Venera sa Dugog otoka primjer je bogate kulturno-povijesne baštine Republike Hrvatske, zemlje koju neki nazivaju i nacionalnim parkom Europe.

„U proces raz-gledavanja ulaze i elementi raz-mišljanja, a za potpuno razumijevanje u mnoge se (ako ne i u sve) slučajeve mora uključiti i povijesno znanje.“ (Sedlmayr, 2005: 164)

Rezolucija Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka iz veljače 2016. godine jedan je od signala kako smo još uvijek dužni promišljati o pretpostavkama daljnjeg socioekonomskog razvoja naše države. Vjerujem da u tom smislu kulturni sektor daje i može davati svoj doprinos.

 

„Ono što netko osjeća ili ne osjeća tiče ga se kao čovjeka, a ne kao umjetnika. Za umjetnika su osjećaji sirovina kao i karakteri što ih promatra ili kao društvene sredine što ih proučava.“    (Hauser, 1963: 270)

Modus opstanka ljudi u ovakvim labirintima i njihove intervencije u krajoliku, utjecali su i na različite načine vizualiziranja takve kompleksne materije. Primjerice, Nacionalni park „Kornati“ sa svojih 89 otoka, otočića i hridi čini geološki, geomorfološki i kulturni-povijesni fenomen (neolitičkim tragovima o prisutnosti čovjeka, tehnikom suhozida…).

 

„On the last day of Creation God desired to Crown His work, and thus created the Kornati Islands out of tears, stars and breath.“ (George Bernard Shaw)

 

Ako je otok „budnost“ (Parun, 1990: 245), a priroda „Velika Basna“ (Parun, 1996: 8), more kao simbol života i dalje ostaje važan čimbenik u modificiranju strategije pogleda i pronalasku novih rješenja u portretiranju otoka.

„Svaki izraz mora ono što u doživljaju čini nepodijeljeno, nediferencirano jedinstvo, više ili manje atomizirati, raščiniti u svojstva, snabdijeti posebnim predikatima. Umjetnost nastoji da što bolje sačuva jedinstvenost i koherentnost doživljaja, usprkos rastvaranju koje je nužno povezano s procesom izraza.“ (Hauser, 1963: 284)

 

„Šibaju li ga vjetrovi – more slobodno stoji

poravnano u mislima

kristalno u nutrini…“ (Grakalić i Osmak, 1971: 344)

 

 

Biserima posut

modri šal Lijepe naše.

 

 

 

Literatura

Sedlmayr, H. (2005). Umjetnost i istina: o teoriji i metodi povijesti umjetnosti.

Zagreb: Scarabeus naklada.

Hauser, A. (1963). Filozofija povijesti umjetnosti. Zagreb: Matica hrvatska.

Parun, V. (1990). Nedovršeni mozaik. Zagreb: Mladost.

Parun, V. (1996). Ptica vremena. Zagreb: Mozaik knjiga.

Grakalić M. i Osmak M. (ur.) (1971). Mare nostrum: antologija hrvatske poezije o moru. Zagreb: Nakladni zavod „Znanje“.