Katalog i plakat izložbe „One“ dostupan je na sljedećoj poveznici:
https://mreza.hr/post?p=mreza-hrvatske-kulture-2a02a
PREDGOVOR (N. P. Piližota)
Masline i stine
„Priroda je ogledalo svega
duboko skrivenog u nama, ona je naličje našeg disanja.“ (Parun, 1990: 325)
Tijekom 2003. godine, kao
šibenska gimnazijalka, izložila sam portrete u Galeriji Matija (Studiju
Galerije sv. Krševana). Kako je priroda živi sustav, a slika reprezentacija
stvarnosti, izvjesno je da i putem ovogodišnje izložbe u spomenutom prostoru
možemo diskutirati o svojevrsnim portretima.
Motivima masline i stine portretiram
vizualnu poeziju dalmatinskog krajolika i naslućujem konture mitskog pejzaža.
Kao sveto drvo – simbol mira, mudrosti, čistoće, maslina (Olea europaea) je
ukorijenjena u brojnim starogrčkim i biblijskim legendama. Povezanost masline
sa svim mediteranskim narodima s jedne, te aktualno obilježavanje 70 godina od
otkrića prvih arheoloških nalazišta u Danilu s druge strane, dodatni su
poticaji u pripremi ove samostalne izložbe. Brojne fotografije koje sam
prethodnih godina snimila u masliniku moje majke i općenito na danilskom
području (Danilo Biranj), evociraju na reljef života mediteranske kulturne
baštine.
„One su budne, izrasle iz
stijene…“ (Parun, 2010: 33)
Godine 2019. i 2018. maslina i
suhozid uvršteni su na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. Međutim,
sveprisutni i nezaobilazni ekološki izazovi, problemi suvremenog svijeta su i
„vrijednosni i moralni, a temeljem toga aksiološki i etički“ (Novalić, 2003:
75). Unatoč tome, kontinuirano osvještavanje bogatstva u svakodnevnim pojavama
ili ambijentima koji nas okružuju znači progovaranje univerzalnim jezikom
umjetnosti.
„Bio sam čovjek i bio sam
stijena
Bio sam stijena u čovjeku i
čovjek u stijeni
Bio sam ptica u zraku i
prostor u ptici“ (Paul Eluard u: Šnajder, 1960: 109)
Izložba „Garden“ (održana
tijekom 2020. godine u Prirodoslovnom muzeju grada Splita) početak je
izložbenog artikuliranja motiva kamena, suhozida iz vrta rodne mi kuće u
Bilicama i okolnog područja. I u pandemijskom, postapartmanizacijskom razdoblju
približavanje dalmatinskom krajobrazu nije potpuno bez motiva stine. Foto
dnevnik od stotina primjeraka snimljenih tijekom šetnji Bilicama i Danilom,
postaje sredstvom pronalaska željenog odnosa svjetla i sjene, lokalne boje:
svaka fotografija poput skice je za crtež ili sliku. Evolucija vlastite
interpretacije pejzaža / kamena započeta je 2013. godine crtežima iz ciklusa
„Dnevnik“: motivima Velebita, otoka Jabuke, Baljenca, Krke, suhozida mog
slikarskog ateljea u staroj gradskoj jezgri Šibenika i tako dalje. Raznovrsni
su materijali koji se inače koriste kao podloga za crtež; kamen je u
paleolitiku bio prva podloga, a danas je dio nedovršenog mozaika čovjeka, kuće,
otoka, labirinta.
„Postmoderni čovjek traga za novim
kulturnim identitetom s prirodom; nastoji surađivati s njom da bi u njoj mogao dostojanstveno
opstati.“ (Novalić, 2003: 125)
„Moja je zemlja moj oblik…“
(Parun, 2010: 86)
LITERATURA
Parun, V. (1990). Nedovršeni
mozaik. Zagreb: Mladost.
Parun, V. (2010). Ja koja
imam nevinije ruke: asinkroni odabir. Zagreb: Naklada Zoro.
Novalić, F. (2003). Rasipanje
budućnosti: kritika mita napretka i cinizma rasipanja. Zagreb: Alinea.
Šnajder, Đ. (ur.) (1960). Antologija
suvremene francuske poezije. Zagreb: Lykos.
Nema komentara:
Objavi komentar